Razvijanje ravnotežnih vještina i koristi slacklininga

Jedna od vještina koju sigurno razvijate na gurtni je razvijanje svijesti o vlastitom tijelu. Osim pet opće poznatih osjetila, postoje i druga koje povezuju slušne, vizualne i taktilne informacije u korisnu cjelinu. Budući da živčani sistem ta osjetila čuva podsvjesno, ona nisu tako očita iako su nepohodna za normalno funkcioniranje tijela.

Propriocepciju možemo smatrati šestim čulom, a obješnjavamo je kao opažanje i otkrivanje gibanja i položaja tijela u prostoru.  Bez nje ne bi mogli normalno hodati, gledati si pod noge, naučiti voziti bicikl, ne bi znali prepoznati osjećaj o sili s kojom moramo držati čašu kako nam nebi pala iz ruku, ne bi mogli dotaknuti vlastiti nos jer ga nebi našli i slično.

Poteškoće s propricepcijom često su prisutne pri starijim osobama, nakon ozljeda kao i u alkoholiziranom stanju.

Hodanjem po gurtni možemo poboljšati propriocepciju jer moramo osvjestiti svoje gibanje, položaje ruku i nogu, pritisak stopala, brzinu pokreta i sile inercije koje pri tome nastaju. Pri učenju novih vještina vrlo je važno osvjestiti ih – iz podsvjesne razine ih vodimo na svjesnu.

Za treniranje propriocepcije pogled je najbolje usmjeriti naprijed, u točku ispred sebe (umjesto pod noge). S vremenom ćete razviti posve jasnu sliku svojeg položaja u odnosu na prostor i «gurtnu» u svakom trenutku. Ukoliko želite veći propriocepcijski izazov, zatvorte oči.

“Čovjekovo tijelo je najprofinjeniji stroj koji postoji. Može vam dočarati osjećaje  poput vožnje u tri ferrarija istovremeno. Krenite bolje koristiti svoje tijelo i time se odlično zabavite!“

Hod po “gurtni“ predstavlja tanku granicu između stabilnog i labilnog stanja (kao lopta na vrhu polukružnog krova). Cijelo vrijeme pokušavamo tijelo staviti u stabilni položaj. Govorimo o dinamičnoj ravnoteži, jer “gurtna“ na kojoj stojimo, konstantno se njiše usporedno s nama. Čak i ako je potpuno umirimo, moramo biti svjesni da nas svaka malenkost može izbaciti iz ravnoteže. Ako smo na to spremni, teže padamo sa “gurtne“.
Stabilnost postoji na prijelazu iz jednog nestabilnog položaja u drugi. Naša stabilnost ovisna je o brzini prepoznavanja nestabilnosti i vraćanja iz određenog nestabilnog položaja.

Prema tome, hod po “gurtni“ predstavlja nekakvo stanje “out of comfort zone“, odnosno stanje u kojem moramo prijeći prag vlastite nesigurnosti.

Kada napustimo tvrdo tlo (comfort zone) na koje smo naviknuti, ulazimo u stanje nesigurnosti (no comfort) i tamo želimo izdržati čim je više moguće. Pri tome tijelo i razum mnogo puta uzrokuju glavne probleme jer su im draže poznate i “sigurne“ situacije. Na taj način na slacklinu probijamo oklop vlastitih uvjerenja i ograničenja (magic), što nam u životu svakako koristi.

“Ništa nije vječno stabilno, niti život to nije. Također, vrlo je dobro biti svjestan toga jer nas neočekivani događaji teže izbace sa puta.“

RAVNOTEŽA ovisi o ODAZIVA (brzina percepcije + reakcija) + VJEŠTINA REAKCIJE

Najviše ravnoteže pruža hodanje, u kojem se naše težište kreće duž zelene crte na gornjem grafikonu. Ključ zelene krivulje je sposobnost da ostanete u teškom položaju izvan ravnoteže i da isključite brze šokove kao odgovor na pogreške.

Odaziv

Odzivnost igra ključnu ulogu u održavanju ravnoteže u slackliningu. Doista dolazi na svoje u svim sportovima koji zahtijevaju brzinu, dok njegov nedostatak postaje izražen, na primjer kod starijih osoba kada tijelo izgubi odziv i kada čak i nešto tako jednostavno poput hodanja po skliskoj površini postane opasno. Međutim, kada reagiramo, ne smijemo zaboraviti postupno se približavati položaju ravnoteže (gornji grafikon).

Zbog brzog nihanja “gurtne“ prilikom postizanja stabilnog položaja, tijelo koristi mnogo različitih mišića, i za to je potrebno mnogo živčanih puteva, koje nazivamo zajedničkim imenom motoričke jedinice (mišićna vlakna i živčane stanice koje ih inerviraju).Na početku, pri učenju hoda po “gurtni“ koristimo premalo takvih jedinica, te ih moramo razvijati. Sa ponavljanjem gibova i time da svaki put pokušamo malo duže ostati u ravnoteži, brzo razvijemo nedostatak motornih jedinica, iako ne znamo iskoristiti samo one koje su nam zapravo potrebne. Dakle, iz tog razloga, traženje ravnoteže izgleda poprilično nespretno. Neuronske mreže u mozgu sastavljaju nekakav program gibanja koji se s vježbom ‘očisti’ i krenu se koristiti samo potrebne motoričke jedinice koje tijelo dovedu najbrže nazad u stabilno stanje. Na taj način razvijamo dobar odaziv tijela, što nam svakako koristi u bilo kojoj situaciji.

Posebice, to dolazi do izražaja kod starijih osoba, kada tijelo izgubi odaziv, kada i hod po skliskoj površini (led) postaje vrlo opasno.

Kada izvodimo određene dimaničke trikove na “gurtni“ ili recimo hodamo po “gurtni“ sa velikim provijesom (3m), potreban je izvanredan odaziv tijela i uma, što zahtjeva u tom primjeru konstantnu brzinu prepoznavanja trenutka, odnosno primjerenu brzu reakciju. Ukoliko se to ne dogodi, “gurtna“ nas prestigne i baci sa sebe.

Spretnost

Kada kerenemo osvještavati i time kontrolirati sve dijelove tijela, postajemo spretni u harmoniji gibanja pri hodu preko “gurtne“. Spretnost ne zhtjeva samo dobru tjelesnu pripravljenost, već i brzu i točnu glavu.
Pri učenju prvih novih gibanja želimo iz svjesnog rada prijeći na podsvjesno – automatsko.  To nam omogućuje neposrednu upotrebu (bez razmišljanja, kako to izvesti) naučenih gibova u bilo kojoj situaciji na “gurtni“ i time mirniji hod.

Na početku vrlo brzo opazimo koliko su nam slabiji pojedini mišići nogu i tijela s kojima stabiliziramo poprečne oscilacije “gurtne“. Idealni hod po “gurtni“ zahtjeva prilično čvrst centralni dio tijela (trupa) kao i gornji dio nogu, dok su ruke opuštene. Po dobrom sessionu slacklina vjerojatno uvijek osjećamo umor cijelog tijela, skoro da nema mišića koji pri tome nebi sudjelovao.

Disanje je kao i kod joge, osnova za željeno dijelovanje tijela u napetom položaju. Naučite se kako s disanjem jednostavno neposredno utječe na dijelovanje cijelog tijela, opustite se kada želite, kao i kada se nalazite u iznimno teškoj situaciji.

Hod po napetoj traci je najugodniji kada smo posve mirni i s tijelom ne unašamo nepotrebne vibracije. Iako moramo pri tome cijelo vrijeme stabilizirati i napinjati core, generalno smo opušteni, što se vidi i iz vana. Pri tomu, disanje ima vrlo važnu ulogu!

Igra je važan dio života, svatko se mora znati igrati, bez obzira na dob! Hod po “gurtni“ je zanimljiv način igre s ravnotežom u kojoj ste sam svoj protivnik ili čak izazovete nekoga na dvoboj.

“Postavite više različitih slacklinova i svaki će biti priča za sebe, neka vrsta igre i za odrasle.“

Dobar, duboki fokus je opušteno stanje ustrajnosti u izazovu, a ne smrtno ozbiljna koncentracija! Takav fokus također nam omogući flow (dolje).

Slackline je idealan rekvizit za jačanje koljena, gležnjeva i kukova. Zbog brzih manjih gibova smanjujemo nepravilni raspored težine u zglobovima, što poboljšava statiku tijela. Pri tomu jačamo i ligamente.

Trening na indoor slacklinu – Woodie >>>

Na početku učenja hoda po gurtni, upornost i odlučnost su vjerojatno prve dvije neophodne mentalne vještine. Bez njih nebi mogli napredovati, niti pri «gurtni» niti bilo gdje drugdje. Važno je znati zbog čega nešto radimo. Ukoliko nam se razlog čini dovoljno dobrim, nije teško biti uporan. Razlozi su različiti, isključivo osobni, vrlo jednostavni («za zabavu») iako mogu biti i kompleksniji.

Koliko puta se zapitate o smislu onoga što radite? Zašto radite to što radite?

Na slackline-u možemo temeljito upoznati i odlučnost. Već na početku nam je potrebna relativno visoka mjera odlučnosti kako bi na posve nestabilnoj podlozi uopće napravili korak. Velik broj ljudi ima značajne poteškoće kada mora napustiti svoju udobnost i sigurnost, koje se s vremenom tako i tako prekinu i time vrlo jednostavno uzrokuju neugodnosti i nesigurnosti.
Ukoliko budete ikada stali na highline, pred vama će se naći vrlo težak zadatak koji će od vas zahtjevati svu odlučnost; ustati iz sjedećeg, udobnog položaja i prepustiti se nepoznatom, nestabilnom i vrlo intenzivnom iskustvu. Vježba hoda po gurtni iz tog razloga pozitivno utječe na razvoj individualne odlučnosti.

Naš um je taj koji konstatno analizira i povezuje stvari s prošlošću i budućnošću. Svatko se skoro sigurno pronašao u trenutku kada je pri razgovoru s prijateljem krenuo razmišljati što ga čeka drugi dan u jutro na sastanku ili kako to da se jučer nije mogao sjetiti imena nekog dobrog restorana, dok ga sad opet ima u mislima. Upravo takvo funkcioniranje uma nas često ograničava čime nismo 100% prisutni u onome što radimo, te smo na isti način sposobni stvarati lažne misli.

”The only time is now!”

Pri lovljenu ravnoteže moramo se dosta truditi održati svoje stanje. To nas automatski prisili da smo 100% prisutni u situaciji. U suprotnom, brzo padamo s “gurtne“. Vrlo često upravo tada postanemo svjesni da smo malo prije razmišljali o posve nepotrebnim stvarima za hod. Na taj način vrlo učinkovito trenitamo um da ostaje, odnosno da se brzo prebaci u sadašnji trenutak koji je također i jedini pravi trenutak kojeg imamo.

Živimo u svijetu prepunom informacija koje nas bombardiraju sa svih strana. Zato je vrlo važno kako na njih reagiramo, inače nas mogu vrlo brzo omesti ili dovesti do situacije da na njih nepotrebno trošimo sulude količine vremena i energije.

Hod po dovoljno dugoj “gurtni“ (blizu svojeg limita) je toliko zahtjevan da nam ne dopušta razmišljati o mislima koje nam tada dolaze u glavu (unutarnje smetnje) ili o smetnjama iz okoline (lopta koja leti mimo ili zvuk hitne pomoći). Treba održavati usredotočenost ili fokus (na “gurtnu“, na sljedeći korak, disanje) i ne si dozvoliti da nas smetnje spriječe.

Trik za uspjeh je u tome da smetnje izmijenimo, te im ne pridodamo nikakvu težinu. Potpuno odvojimo događanje oko sebe i nadležne misli, te se nalazimo samo u svojem “tunelu“, iako prijatelji oko nas igraju nogomet. Takvo stanje, odnosno doživljavanje prostora zovemo ‘tunel vision’ jer zapravo dobivamo osjećaj kao da smo u tunelu u kojem nema nikakvih smetnji, u kojem se nalazimo samo mi i slackline. Kako bi usvojili taj nivo, naravno da trebamo i samodiscipline zbog koje i uspjevamo zadržavati fokus.

Utjecaj misli (i pozitivne i negativne) na fizičko tijelo dokazana je činjenica. Placebo efekt je dobar dokaz. Sposobnost prezentacije – vizualizacija djeluje slično. Mnogi eksperimenti uspoređuju vježbu tjelesnog dizanja utega s vježbom u kojoj je vježbač samo zamišljao dizanje. Rezultati su u većini slučajeva pokazali od pola do 2/3 učinkovitosti mentalnih vježbi u usporedbi s tjelesnim. Ovo je izvanredan rezultat koji koriste i vrhunski sportaši i uspješni poslovni ljudi.

Dakle, ako znamo dovoljno dobro zamisliti što želimo raditi (ne nužno i kako, jer ne znamo točno), naše će tijelo podsvjesno reagirati na takav način da ćemo često uspjeti. Hodanje potpuno mirnom trakom ili skretanje iz jednog smjera trake u drugi manevri su pokreta kojima će biti teško mentalno upravljati. Uz dobru vizualizaciju srednjeg ili konačnog rezultata možemo napredovati puno brže.

Madžarski psiholog Mihaly Csikszentmihalyi opisuje flow kao psihofizično stanje optimalnog doživljanja. Drugim riječima, flow je stanje u koje “padamo“ dok radimo neku stvar da nas toliko absorbira da ostale misli ostavimo “sa strane“, te taj trenutak optimalno iskoristimo (fizički i osjećajno). To je nekakav oblik koncentriranijeg načina života. U flowu se uistinu osjećamo najbolje moguće, zbog kojeg se i kasnije osjećamo bolje, te je upravo to razlog zbog kojeg želimo postići stanje flowa.

Hod po “gurtni“ je vrlo dobar način otkrivanja flowa, jer nam za to ne treba izazivati nesigurnosti kao pri nekim drugim sportovima koji te prisile u flow (downhill, surfanje velikih valova, base jumping, motocross,…).

7 karakteristika koje vrijede za stanje flowa:

1. 1. Svaki trenutak znamo što želimo i koji nam je slijedeći korak. Kod “gurtne“ to predstavlja sljedeći korak ili najprije umirenje i nakon toga korak.
   2. Imamo instantnu povratnu reakciju, koliko dobro nam ide. Da li to što radiš uistinu vodi do toga što zapravo želiš? Na “gurtni“ uvijek znaš kako ti ide. Povratna informacija je neposredno vidljiva – drhtanje “gurtne“ i daljina do kraja.
   3. Težina ativnosti mora biti upravo takva da je još uvijek savladamo s trenutnim sposobnostima (graf niže). Postavimo si toliko dugu i napetu “gurtnu“ da ju još uvijek možemo prehodati ili (ako želimo veći izazov) malo težu, te s time treniramo pojedine elemente i dijelove.
   4. 100% fokusa ili usredotočenosti samo na jednu stvar (engl. onepointedness), odnosno na sljedeći korak. Nakon nekog vremena dobrog i pravilnog fokusa, ova aktivnost nas u potpunosti uvuče u sebe i postanemo učinkovitiji. Za dobar fokus trebamo se umiriti, usredotočiti se na jednu stvar i znati isklopiti stvari (smetnje) koje nam zapravo nisu potrebne. Na “gurtni“ smo preimenovali stanje fokusa u “tunnel vision“ jer se upravo to i dogodi, kao da si na “gurtni“ u tunelu.
   5. ‘Tunnel vision“ postane nova realnost koju najviše osvještavamo upravo tada kada izađemo (padnemo) iz flowa. Nakon što jednom dovoljno istreniramo i osvjestimo stanje flowa u realnom trenutku, ono nam donosi mnogo korisnog (u nastavku pod meditacijom). Csikszentmihalyi to naziva i »escape forward« (bijeg unaprijed) i ne unazad, što bi bio primjer uživanja u drogama. Unaprijed iz tog razloga da takvo stanje sami stvorimo sa svojim vještinama i kreativnoću, a ne vanjskim supstancama. To bi se opisalo više kao bijeg u realnost nego iz nje same.
   6. Dobivamo potpunu kontrolu situacije (težina = tvoje sposobnosti)i svijest da imamo kontrolu nad svojim životom. Tada hod po “gurtni“ postaje jednostavan, čak i ako je situacija teška (npr. da “gurtnu“ ne možeš smiriti, već se cijelo vrijeme trese).
   7. Prepustiš se višim silama, kada si sam (“let yourself go”) ideš preko sebe, preko svojeg ega. Svejedno ti je što drugi misle o tebi, svjestan si transcedentnosti. Nakon flowa si iz tog razloga bogatiji za novo iskustvo u nekim stvarima, da u potpunosti zaboraviš na vrijeme, te na kraju ne možeš vjerovati kako je odeđena količina vremena tako brzo (pomalo) prošla. Najvjerojatnije ste bili u flowu!

Jeste li se kada pitali koliko vremena na dan možete provesti u flowu?

Djeca su u stanju flowa konstano (normalno stanje) više od odraslih (zbog igre), iako nekada sretnemo i neke starije ljude koji izražavaju snažnu volju do novih stvari i izazova, koji sa iskrom u oku objašnjavaju čime se trenutno bave u životu ili što im se dogodilo to jutro. Djeluju kao da su mlađi od nas, iako mi možda nismo napunili niti 30 godina. U flowu je iz tog razloga smisleno vidjeti da stvar kojom se bavimo nema nikakvog drugog značenja osim toga da nas dovede u stanje flowa pri kojem uživamo.

Idealan način da shvatimo kako flow uistinu djeluje i kako u njemu ostati što je duže moguće, je taj kada shvaćamo da prve četiri karakteristike flowa vrlo dobro pratimo i reguliramo. Obično je flow lakše zadržati nego ga ponovno dobiti. Flow jednostavno dobijemo na kratkim i dugim “gurtnama“, bez obzira na to da li smo početnik ili profesionalac. Istina je da na dužim linijama lakše otkrivamo njegovo djelovanje jer smo tamo primorani održavati snažnu koncentraciju duže nego na kratkim linijama. Uz to slijedi: što smo sposobniji, spremni smo više izazova savladati – više mogućnosti postoji za postizanje flowa (graf).

Flow povećava kompleksnost života jer se konstantno i iznova moramo potruditi, naučiti kakvu novu sposobnost (graf) i biti kreativni. Zato flow ne predstavlja samo čisti užitak kakvog dobijemo pri npr. instantnoj zabavi sa kompjuterskim igricama, te predstavlja nešto što kao posljedica ostane u nama inas stvara boljim osobama. Zbog flowa se događa i evolucija, govori Csikszentmihalyi.

Nakon što shvatimo kako flow djeluje (na “gurtni“ ili bilo gdje drugdje ), na koji način ga postižemo i kako u njemu ostajemo duže, važno je da to znanje koristimo i kod drugih stvari u životu, te tako i njih doživljavamo. Važna su različita iskustva i doživljaji koji nas usrećuju!

Preuzeto sa: Mihaly Csikszentmihalyi, 1990. Flow : The Psychology of Optimal Experience

Poveznice:

http://www.youtube.com/watch?v=Tp9qbhferaU

https://en.wikipedia.org/wiki/Flow_(psychology)

Sve više ljudi postaje svjesno da je meditacija u bilo kojem obliku za nas vrlo korisna i da to nije ništa egzotično. Meditacija je usko povezana s flowom. U flowu također meditiramo i upravo zbog toga nije važno na koji način postižemo takvo stanje svjesti, bilo to na “gurtni“, pri pranju posuđa, programiranju ili pri klasičnoj meditaciji u sjedećem položaju. Važno je da poznajemo tu aktivnost, odnosno da imamo svoj način koji nas dovodi do stanja boljeg osvještavanja, kojega si po načelima vlastitog ega normalno ne možemo zamisliti. Konačni rezultat je svugdje jednak i pozitivan: smirenje uma, opuštanje živčanih sinapsi, postizanje stanja više svjesnosti i transcedencija.

Misli nam se posljedično umire, stvari postaju jednostavne, više smo povezani sa samim sobom i ostalima, te se zbog toga osjećamo dobro, iako imamo mnogo problema koji nas muče. Prelazimo preko sebe i svojih problema koje kasnije jednostavnije riješimo. Shvatimo da se takmičimo sami sa sobom, ukoliko se takmičimo.

”Pobijeda nad samim sobom pruža nam veće zadovoljstvo od pobijede nad drugim čovjekom.“

Mindfulness – pomnost kroz tijelo

Mindfulness je oblik meditacije koji nas uči osvjestiti svaki trenutak i biti posve prisutni u svakoj situaciji. Prema riječima legendarnog slacklinera Deana Potter-a, hod po “gurtni“ “hyperawareness state of mind“ (mentalno stanje hiper osvještenosti). Takva stvar dolazi na vidjelo onda kada problem postane toliko zahtjevan da ga možemo riješiti jedino u takvom stanju.

Na “gurtni“ to znači da moramo osjećati, odnosno biti svjesni i najmanjeg njihanja koje dolazi s prednje ili stražnje strane, svakog pokreta tijela, ponašanja našeg stopala na “gurtni“, da postupno dodajemo na nju više težine, kako dišemo, i naravno, što se događa s našim mislima kako bi jednostavno kontrolirali situaciju. Također, i na kraćim “gurtnama“ moguće je postići stanje hiper osvještenosti, iako je prije toga potrebno barem nekoliko treninga dok je na longlineu i highline takvo stanje potrebno cijelo vrijeme.

Ako ste bili kada u situaciji koja je ugrožavala vaš život, sigurno su vam se brzi događaji usporili i krenuli ste biti svjesni svega što vam se događa (npr. pucanje tankog leda ili u prometnoj nesreći). Uz pomoć “gurtne“ ili sličnih aktivnosti, vrlo jednostavno se možemo naučiti kako postići stanje hiper osvještenosti u posve običnim situacijama!

»Mindfulness = Seeing the world as it is. To be wise is to see things clearly.«  Buda

Svjesni smo svojih misli, ali ne kako i zbog čega nastaju. Teško je osvjestiti razlog ponavljanja određenih misli, a drugih ne. Većina nas se većinom nalazi u “semi awareness“ stanju – stanju smanjene osvještenosti. Ukoliko pustimo misli da nam putuju po svome, vrlo brzo ćemo uočiti koliko nam različitih misli prolazi glavom, te jednostavno shvatimo da u prosječnom danu većinom nismo 100% prisutni kao što mislimo da smo.

Iz tog razloga se mnogo puta može vidjeti kao da um kontrolira nas, a ne mi njega. Mnogo patnje nama i drugima prouzrokuje upravo ta činjenica slabog poznavanja vlastitog uma. Već prije otprilike 2500 godina, Buddha je govorio da »bilo što neprijatelj napravi neprijatelju, slabo uravnotežen um napravi još gore!«. Vrlo jednostavno nas može uvjeriti da sami sebi vjerujemo u laži ili nas konstantno uspoređuje s otalima, što prouzrokuje nepotrebnu patnju. Svakako nam prouzrokuje obilje nepotrebne drame u životu. Mindfulness povećava mogućnost slobodne volje – “free will“ – s povećanjem osvještenosti i posljedično s boljom kontrolom misli.

Nije svaki strah koji se javlja u situacijama kada vam je ugrožen život slab, iako je on upravo taj koji nas osigurava od krivih poteza. Vjerojatno je većina strahova (koji se javljaju u današnjem društvu) nepotrebno, te nas samo ograničava od istinski korisnih i nesebičnih činjenica! Strah od starosti, strah od gubitka posla ili nečeg drugog, strah od neodobravanja, od nemogućnosti izvođenja određenih zadataka, strah od nemogućnosti vraćanja,… To su sve strahovi s kojima se borimo i koje imamo, a niti jedan od njih nije pravi, govori Steven Pressfield u knjizi The war of art. Svi prije navedeni strahovi su posljedica straha od uspjeha, na putu toga da bi postali to što stvarno istinski osjećamo, da upoznamo svoj potencijal, bojimo se otkrića da smo više od onog što mislimo da jesmo. Bojimo se zato jer ako je to istina, postali bi otuđeni od toga što znamo, te mislimo da nećemo znati kako naprijed i da drugima nećemo znati objasniti svoje znanje i iskustvo.

Ego (Steven Pressfield, The war of art)

Ego (povzeto po: Steven Pressfield, The war of art)

Ego je tisti del naše psihe, ki verjame v materialni obstoj, skrbi za opravljanje materialnega sveta in zato deluje izključno po materialnih načelih. To je seveda pomembna naloga in brez njega ne bi nikoli preživeli, a poleg materialnega sveta obstajajo še drugi in v teh se ego znajde v težavah. Ker med drugim verjame, da je prevladujoči impulz življenja samoohranitev, živimo in delujemo po načelih strahu pred zlom, ki bi ogrozil naš obstoj.