Slacklining ili hod po traci koja je napeta između dva sidrišta, je zabavna i društvena tjelesna aktivnost koju su počeli prakticirati penjači u kalifornijskim Yosemitima 60-ih godina 20. stoljeća kao metodu opuštanja nakon penjanja. Inače je umjetnost hoda po užetu stara barem 2000 godina prema >>> detaljnijoj povijesti. Posljednjih se godina ta aktivnost raširila po cijelom svijetu, a broj ljudi koji ju prakticiraju ubrzano raste. Putem mitinga nastaje međunarodna zajednica slacklinera, koja temelji na održivim vrijednostima, povezanosti i slacklife filozofiji. Upravo zbog toga slackline pretstavlja mnogo više od sportske aktivnosti – to je životna filozofija!
Hod je relativno jednostavna svar, a kada nas put nanese na slackline, tada dođu do izražaja svi mali detalji i moramo znati upotrijebiti mnogo različitih vještina. Moramo biti potpuno svijesni svog tijela i znati spretno upravljati sa njime. Naš um je taj koji nam najčešće uzrokuje velike poteškoće pri traženju ravnoteže. Slackline može biti vrlo mentalna stvar, više nego što se na prvi pogled može činiti. Prava meditacija pomnosti (eng. mindfulness) kroz tijelo, koja nas dovede u sadašnji trenutak i uči nas živjeti u svakom danom trenutku. Za miran hod po slacklinu je potrebna harmonija tijela i uma, zato nas ne iznenađuje koliko zanimljivih i korisnih životnih uporabnih vještina možemo naučiti u igri sa ravnotežom na običnoj napetoj traci.
Dodatni doživljaj hodu po traci daje proces traženja i realiziranja lijepih linija nad morem, među osamljenim brdima na ljubljanskom barju ili tek druženje i slackline piknici sa prijateljima. Živimo u brzom svijetu u kojem vlada materijalizam, u kojem gospodarski rast još uvijek pretstavlja mjerilo napretka, koji obiluje informacijama i u kojem neprestano doživljavamo pritiske odasvuda. Zato je veoma važno da znamo ignorirati nevažne stvari, uzeti si vrijeme za sebe i provoditi ga u prirodi. Jedino na taj način možemo sa prirodom osjetiti jedinstvo i tako svoj život učiniti prirodnijim i ne otuđiti se od onoga što jesmo. Neke od nas slackline dovede u predivne nove krajeve, gdje okolinu doživljavamo na način koji inače nebi mogli nikada zamisliti, upoznajemo predivne nove ljude i vraćamo se kući puni energije. Čak i kratki posjet gradskom parku sa trakom nas može potsjetiti na to da život nije samo svakodnevna rutina.
Dopustimo sebi istraživati nepoznato, tražiti svoje potencijale, premašiti osobna ograničenja i blokade te na taj način doživljavati pun život i uvijek se razvijati u bolje i kompletnije ljudi.
Različiti stilovi slacklininga su ono zbog čega svatko može naći svoju specifiku, ako ga to veseli. Na kratkim trakama, nisko nad podom, na kakvima i započinjemo vježbu , možemo naučiti jednostavne i kompleksne statične trikove ili joga poze. Ako nas preuzme upornost u teškim situacijama, a pritom smo opušteni, svijesni djelovanja i smirivanja vlastitog uma na praktičnom primjeru ili traženja flowa, sa vremenom ćemo vjerojatno željeti što duže (longline), lijepe linije. Za neke od nas će najdraži oblik zabave biti trickline i dinamični trikovi na traci širokoj 5 centimetara. Sve navedeno možemo prenijeti na vodu – waterline, gdje ćemo isprva potpuno izgubiti osjećaj za ravnotežu i odmah se susresti sa izazovom. Najdublje životno iskustvo nam pruža highline. Svim stilovima je zajednička nestabilna okolina, tj. vječita potraga za ravnotežom, slično kao i u životu.
Prepoznati ćemo činjenicu da smo stabilni samo onda kada smo svijesni toga da zapravo nikada nismo stabilni (svaki nas trenutak može iznenaditi) i naviknemo se nestabinost.
Slackline može stoga različitim ljudima pretstavljati mnogo različitih iskustava: od zabavne sportske aktivnosti, umjetnosti na otvorenom, kreativnog načina opuštanja, meditacije, razloga za putovanja… Naravno, slackline se neće svakome dopasti jer smo međusobno različiti i svatko od nas potraži svoj »životni flow«. Svakako je slacklife pruža takav mentalitet, koji je važniji od same aktivnosti i upravo to želimo podijeliti sa vama.